U oblastima poluprovodnika, optoelektronike i nove energije, inherentna fizička svojstva materijala supstrata često su nedovoljna da zadovolje sve strože zahtjeve performansi uređaja. Suština tehnologije tankog filma leži u primjeni ultra tankog nanesenog sloja u rasponu od nekoliko nanometara do nekoliko mikrometara u debljini - koji modificira optička, električna i zaštitna svojstva površine materijala bez ugrožavanja temeljne strukture supstrata.
Od izolacijskih filmova i metalnih spojeva koji se koriste za izolaciju signala i provodljivost unutar mikročipova do antirefleksnih premaza na preciznim sočivima i nano-zaštitnih slojeva na elektrodama baterija, tanki filmovi su evoluirali daleko od jednostavnih "zaštitnih premaza". Bilo koja mikroskopska mana – bilo u rasporedu kristalne rešetke, kristalnom kvalitetu, ravnosti površine ili unutrašnjem naprezanju – direktno utiče na prinos i radni vek konačnog uređaja.
Posljedično, razvoj tehnologije tankog filma udaljava se od tradicionalnog pristupa metodom pokušaja i pogreške koji se temelji isključivo na empirijskom iskustvu. Postizanje prave ravnoteže između međusobno zavisnih parametara – poput gustine filma, adhezije i unutrašnjeg naprezanja – unutar izuzetno uskog prozora rasta ostaje glavni izazov u svim naprednim procesima tankog filma.

