Eksperimenti pokazuju da se bilo koja tvar može do određene mjere magnetizirati kada se stavi u vanjsko magnetsko polje, iako stepen magnetizacije varira. Na osnovu svojstava koja pokazuju u vanjskom magnetskom polju, tvari se mogu klasificirati u pet kategorija: paramagnetne, dijamagnetne, feromagnetne, ferimagnetne i antiferomagnetne.
Prema hipotezi o molekularnoj struji, od tvari bi se očekivalo da ispoljavaju uglavnom slične karakteristike u magnetskom polju; međutim, uočene razlike u ponašanju ukazuju na ograničenja ove hipoteze. U stvarnosti, mikroskopske strukture različitih supstanci variraju, a ove strukturne razlike su osnovni uzrok varijacija u magnetskim svojstvima.
Paramagnetne i dijamagnetne supstance klasifikovane su kao slabo magnetne materije, dok su feromagnetne supstance klasifikovane kao jako magnetne.
Termin "magnetni materijali" općenito se odnosi na jako magnetne materijale. Ovi materijali su kategorizirani u meke magnetne materijale i tvrde magnetne materijale na osnovu lakoće s kojom se mogu demagnetizirati nakon magnetizacije. Materijali koji se lako demagnetiziraju poznati su kao meki magnetni materijali, dok se oni koji se teško demagnetiziraju nazivaju tvrdi magnetni materijali. Generalno, meki magnetni materijali pokazuju nisku remanenciju, dok tvrdi magnetni materijali pokazuju visoku remanenciju.

