Visokotemperaturne legure su klasa metalnih materijala na bazi gvožđa, nikla ili kobalta koji su sposobni za dugotrajan rad na temperaturama većim od 600 stepeni pod određenim uslovima naprezanja. Posjeduju sveobuhvatan skup svojstava, uključujući visoku čvrstoću na visokim temperaturama, odličnu otpornost na oksidaciju i koroziju, te dobru otpornost na zamor i lom. Obilježene jednofaznom austenitnom mikrostrukturom, ove legure pokazuju odličnu mikrostrukturnu stabilnost i operativnu pouzdanost u širokom temperaturnom rasponu.
Zbog ovih karakteristika performansi i visokog stepena legiranja, poznati su i kao "superlegure" i služe kao kritični materijali u vazduhoplovstvu, vazduhoplovstvu, naftnoj, hemijskoj i pomorskoj industriji. Na osnovu svojih matričnih elemenata, legure visoke temperature klasificirane su u kategorije na bazi željeza, na bazi nikla i na bazi kobalta. Dok je radna temperatura legura na bazi željeza općenito ograničena na 750-780 stupnjeva, legure na bazi nikla i vatrostalnih metala koriste se za komponente otporne na toplinu koje rade na višim temperaturama. Legure na bazi nikla zauzimaju posebno važnu poziciju u oblasti visokotemperaturnih legura, jer se naširoko koriste za proizvodnju najtoplijih delova mlaznih motora aviona i raznih industrijskih gasnih turbina.

